Demografska budućnost - Hrvatska 2074.

Scenarij 2

Demografska budućnost

Hrvatska već zadnjih 30-ak godina bilježi značajan pad broja stanovnika. Prema zadnjem popisu iz 2021. godine Republika Hrvatska ima 3.871.833 stanovnika što je 9,64 posto manje u usporedbi s onim iz 2011. i čak 19,07 posto manje u usporedbi s 1991. kada bilježimo najveći rast. Odlazak brojnih Hrvata iz Lijepe naše, koji su svoju sreću odlučili pronaći u drugim zemljama diljem Europe, postao je, nažalost, normalan. Prema vjerskoj pripadnosti najviše je katolika, gotovo je svima hrvatski materinski jezik, a samo 0,74 posto stanovnika nema hrvatsko državljanstvo.

Ipak, Hrvatska je postala vrlo atraktivna destinacija stranim radnicima, pa nas to potiče na razmišljanja kakva će nam struktura stanovišta biti u budućnosti i čeka li nas ista sudbina kao Njemačku, Austriju ili Irsku. U odnosu na ovaj izrazito negativan demografski trend, odnosno iseljavanje i smanjenje nataliteta, hoćemo li pronaći rješenja za sprječavanje daljnje depopulacije naše zemlje? Hoćemo li vratiti iseljenike i njihove potomke ili ćemo postati poželjna useljenička zemlja? Kako će tipični Hrvat izgledati za 50 godina? Kako će izgledati hrvatsko društvo u budućnosti i koje ćemo dijeliti vrijednosti? Sve su to pitanja o kojima treba dobro promisliti.

Budućnost možda ne možemo predvidjeti, ali ono što znamo jest da će dinamični razvoj tehnologije i implementacija napredne umjetne inteligencije, moderna medicina i znanstvena otkrića značajno transformirati budućnost tijekom nadolazećih godina. Raspolažemo znanstvenim spoznajama i podatcima koji nam omogućavaju da konstruiramo neke od mogućih scenarija: koliko će Hrvatska imati stanovnika 2074., kakav će utjecaj imati napredna tehnologija i umjetna inteligencija, hoće li nas operirati roboti i, u konačnici, kako će se to sve odraziti na društvo u kojem živimo.

Video

Ispunite anketu i podijelite svoje mišljenje s nama:

Demografska budućnost

Pesimističan scenarij

Hrvatska bilježi kontinuirani pad broja stanovništva. Prema registru stanovništva u 2071. imamo samo 2.801.000 stanovnika. Hrvatima kao naciji prijeti pravi demografski kolaps. Prosječna je životna dob Hrvata 62 godine, 68 posto odraslih ima završenu srednju školu, dok samo 15 posto njih, i to onih iz najbogatijih regija, završava fakultete.
U Hrvatskoj je došlo do velikih demografskih promjena i raznolikosti. Svaki treći građanin Hrvatske nije hrvatskog podrijetla. Dolazak jeftine radne snage iz zemalja niskog stupnja ekonomskog razvoja značajno je usporio rast i razvoj životnog standarda, plaće su niže od prosjeka EU-a pa mladi i dalje kontinuirano napuštaju Hrvatsku. Zbog kolapsa Kine milijuni su ljudi krenuli prema zemljama Zapada. Nove migracije u potpunosti mijenjaju demografsku sliku Europe kakvu smo poznavali.
Zbog demografskih promjena došlo je do unutarnje nestabilnosti, napetosti i polarizacije u društvu. Vlade su nestabilne i često se mijenjaju, a dominiraju one koje zastupaju etničke interese te interese pojedinih društvenih skupina. Unutarnjom nestabilnošću koriste se susjedne države i velike sile koje su svojim interesima premrežile Hrvatsku utječući na njezino vodstvo…
Kao društvo nismo se priključili putu „znanjem bogatih društava“ jer u Hrvatskoj ne postoji razumijevanje potrebe transformacije odgojno-obrazovnog sustava niti imamo snage postići društveni dogovor o budućnosti i razvoju. Većina onoga što djeca nauče u državnim školama postat će irelevantno do trenutka kad im bude četrdeset godina. Odgojno-obrazovni radnici imat će niski društveni i financijski status te će biti primorani raditi dodatne poslove.
Siromašnije stanovništvo imat će pristup samo osnovnom državnom zdravstvu i školstvu, a konzumirat će lijekove za postizanje „sreće” i „pameti” da bi se nosili sa stvarnošću.
Cvjetaju kladionice na svakom koraku, a financijski nepismeno stanovništvo žrtva je sve češćih prijevara.
Hrvatska je zaostala u tehnološko-znanstvenom razvoju, pa nemamo potencijala privući vanjske eksperte, a ne postoje ni domaći visoko kvalificirani stručnjaci jer ljudi nemaju adekvatne uvjete za školovanje i stvaranje. Oni Hrvati koji i budu kompetentni, okupljat će se u područjima gdje mogu stvarati, odnosno domaći stručnjaci odlazit će u neke druge zemlje.
Razvoj AI tehnologije prvenstveno će napraviti revoluciju u zabavi i na to će se društvo najviše fokusirati, kao i na sve prijašnje tehnologije. To neće utjecati na povećanje broja siromašnih, ali će se pojaviti problem „siromaštva duhom”. Društvo će se nalaziti u svijetu permanentnih laži koje stvara AI, a većina će ljudi na temelju toga birati i lidere. Hrvatska se nalazi u vremenu kada će nam narod reprezentirati kicoši, osvjedočeni lažljivci i ljudska „moralna dna“.
Prostor Republike Hrvatske s građevnim potencijalom, a tako i javni prostor, posve je prepušten spekulativnim interesima, bez ikakve djelotvorne regulative, što je dovelo do urušavanja kvalitete ambijenta i degradacije prirodne okoline.
Masovna nezaposlenost izazvana primjenom robotike i AI-a dovela je do uvođenja bazičnog dohotka koji omogućava ograničeno podmirenje osobnih potreba, ali pojačava niz socijalnih patologija poput epidemije brojnih ovisnosti.
Vjera je prognana iz javnog života, a to dovodi do stvaranja zatvorenih vjerskih oaza u kojima vjera jača, zatim pojave novih hibridnih tipova vjerovanja i religija te pada etičkih i moralnih kriterija u društvu.
Hrvatska je dala svoj doprinos ostvarenju globalnih klimatskih ciljeva, ali uz potpuni gubitak slobode osobnog odabira. Naime, sveprisutni i moćni alati državnog nadzora omogućili su uspostavu sustava socijalnog bodovanja, po uzoru na autoritarnu Kinu, koji kažnjava nedopušteni ugljični otisak. Tehnologija nije postala sredstvo osobne i društvene emancipacije, već sredstvo represije i dominacije. Riječima političkog filozofa Thomasa Hobbesa: život je za većinu usamljen, siromašan, opak, brutalan i kratak. Hrvatska kao politička zajednica nalazi se na izdisaju.

Demografska budućnost

Realističan scenarij

Hrvatska i dalje bilježi pad broja stanovnika. Prema registru stanovništva u 2071. imamo 3.061.000 stanovnika, a među njima su i trajni useljenici. Očekivani životni vijek Hrvata je 90 godina, 90 posto odraslih ima završenu srednju školu, a 25 posto njih ima završene fakultete.
Većina Hrvata živi diljem svijeta izvan granica Hrvatske, a Hrvatsku su naselili neki novi ljudi iz zemalja niskog stupnja ekonomskog razvoja, potom BiH, Makedonije i Kosova, ali i umirovljenici iz bogatijih članica Europske unije, pa je Hrvatska demografski vrlo raznolika država.
Velike demografske promjene te nedostatne politike i procesi integracije uzrokuju sve veću unutarnju nestabilnost te moguće napetosti i polarizacije u društvu. Pojavljuju se nove političke stranke koje će zastupati najrazličitije interese među kojima prednjače etnički i vjerski interesi, radnička prava, odnos prema umjetnoj inteligenciji i sl., pa će se u društvu osjećati latentni sukobi među različitim društvenim skupinama.
Sustav obrazovanja i zdravstva rascijepljen je na državni, koji je percipiran kao onaj loše kvalitete, te privatni koji je percipiran kao kvalitetniji. Pojačano je raslojavanje društva na imućnije ljude koji se koriste privatnim uslugama te na siromašnije koji se koriste uslugama državnih institucija.
Primjena umjetne inteligencije u području zdravstva i obrazovanja omogućila je smanjenje zaostajanja prosječnog životnog vijeka i obrazovnih vještina Hrvata u odnosu na druge građane EU-a, ali nije došlo do potpunog usklađivanja.
Tržište rada stubokom se promijenilo, ali ipak nije došlo do masovnog porasta nezaposlenosti s obzirom na to da uslužni profil hrvatskog gospodarstva počiva na radno-intenzivnijim djelatnostima. Ipak, postoje džepovi nezadovoljstva unatoč činjenici da je značajan broj poslova stvorio uspješnu simbiozu tehnologije i čovjeka. Gubitnici digitalne transformacije stvaraju nove političke stranke i organiziraju prosvjede. Postaju dio vladajuće garniture, ali ne uspijevaju osmisliti ništa bolje od palijativnih mjera za postojeće probleme.
Formalno, liberalna demokracija nije odumrla, ali u zraku postoji latentna nestabilnost i osjećaj većine građana da nemaju kontrolu nad svojim životima i odlukama koje se donose u njihovo ime.
Republika Hrvatska i tijela lokalne samouprave donijeli su potrebne zakonske akte kojima se reguliraju građevne aktivnosti u prostoru i osigurava održivost prostora kao nacionalnog dobra.
Hrvatska je nadomak ostvarenja ciljeva energetske efikasnosti i održivosti, ali nažalost nije uspjela u značajnoj mjeri lokalizirati inovacijski proces i stvaranje dodane vrijednosti u proizvodnji putem raširene primjene nanotehnologije i 3D printanja. Čisti zrak, more i izostanak ekstremnih klimatskih scenarija povoljno djeluju na razvoj turizma, ali to stvara osjećaj nejednakosti u raspodjeli plodova rasta.
Hrvatska je među 25 do 30 posto vodećih zemalja u svijetu u prihvaćanju i primjeni umjetne inteligencije i njezinih brojnih primjena.
Promjene u društvu vidljive su i u načinu provođenja slobodnog vremena. Dominira uronjenost u umjetnu stvarnost koja je istisnula nekadašnje oblike komunikacije i druženja. Drugim riječima, sve se odvija on line i putem malih i velikih zaslona, a pristup internetu smatra se ljudskim pravom.
Vjera i religija imaju sve manji utjecaj u društvu. Ljudi su u potrazi za alternativnim oblicima duhovnosti dok su vjerske zajednice manje i zatvorenije, ali daleko duhovnije i predanije u življenju svoje vjere.
Problem pretilosti u Hrvatskoj značajno će se smanjiti te više nećemo nositi neslavnu titulu jedne od zemalja EU-a s najvećim udjelom pretilih građana, a naročito djece i mladih. S podizanjem životnog standarda značajno će se povećati udio građana koji se redovito bave tjelesnom aktivnošću te će se značajno povećati i očekivana životna dob u Hrvatskoj.
Pojavljuje se mogućnost „dizajniranja bebe“ koja je dostupna isključivo onim najbogatijim parovima. Budući roditelji mogu platiti modifikaciju svojih oplođenih jajnih stanica, programirati crte lica, boje očiju i kose, visinu, mišićnu snagu i kognitivne sposobnosti. Iako predstavlja nevjerojatno znanstveno postignuće, postupak je etički vrlo upitan.

Demografska budućnost

Optimističan scenarij

Hrvatska bilježi porast broja stanovnika. Prema registru stanovništva u 2071. imamo 5.365.477 stanovnika, što je značajan porast u odnosu na popis stanovnika iz 2021. (3.871.833). Očekivani životni vijek Hrvata je 95 godina, 91 posto odraslih ima završenu srednju školu, a 30 posto njih ima završene fakultete. Hrvatska je, naime, postala atraktivna useljenička zemlja koja privlači mlade i obrazovane obitelji u potrazi za većom kvalitetom života. Također je zabilježila značajan broj povratnika potomaka hrvatskih iseljenika te useljenike iz Južne i Sjeverne Amerike, sjeverne Europe i pojedinih azijskih zemalja.
Hrvatska je postala jedna od najinovativnijih i najutjecajnijih zemalja EU-a. Globalno je priznata po svojim građanskim slobodama, toleranciji i uključivosti, religijskim slobodama, kompetentnoj i konkurentnoj ekonomiji koja pridonosi dobrobiti cijele populacije. Nastankom novih institucija i djelovanjem njihovih lidera stvorit će se visokokvalitetno okruženje u kojem većina stanovništva neće razmišljati o politici, neće znati tko je ministar čega niti će ih to biti briga, jer dobro žive.
Obrazovni je sustav snažno redefiniran i funkcionalan, od jaslica do doktorata, da bi se za život osposobljavali slobodnomisleći ljudi. Formalno je obrazovanje obvezno za svu djecu od 4. godine života, produženo je trajanje osnovnoškolskog obrazovanja, dok srednjoškolsko obuhvaća hibridne modele učenja te dugotrajne boravke u različitim okruženjima što uključuje i radna mjesta.
Spolna i rodna ravnopravnost na zavidnoj su razini. Ne postoje više razlike između muških i ženskih poslova, pozicija i odgovornosti.
Postignut je veliki napredak u istraživanju tzv. „zdravog starenja“ i objašnjavanje mehanizama kojim nastaju kronične nezarazne bolesti i novi, napredniji pristupi u liječenju. Zahvaljujući tome životni se vijek čovjeka znatno produžio, a svako drugo novorođeno dijete doživjet će 100 godina. Oni najbogatiji moći će plaćati mogućnosti života znatno duljeg od 100 godina.
Kao rezultat velikih financijskih ulaganja u znanost i medicinu zdravstveni se sustavi dodatno unaprjeđuju uz pomoć napredne tehnologije i korištenja umjetne inteligencije. Nastala je nova grana moderne „personalizirane medicine“. Oboljeli od jedne bolesti neće se više jednako liječiti, već će liječenje biti u potpunosti prilagođeno svakom pojedinom pacijentu nastavno na veliku količinu prikupljenih podataka i informacija. Prilikom analize tih podataka u obzir će se uzimati i genetski profil pacijenta, ali i njegovi okolišni i psihološki rizici, a s pomoću detaljne računalne analize i umjetne inteligencije odredit će se najkompatibilniji lijek povećavajući tako učinkovitost liječenja.
Zbog iznimno visoke razine primjene umjetne inteligencije radno sposobno stanovništvo prima plaću koja im omogućava dostojan život, istovremeno se baveći poslovima koje vole i koje smatraju značajnima. Ovo je rezultat promjena u načinu poslovanja i društvenim vrijednostima koje su usmjerene prema pružanju podrške pojedincima da ostvare svoj puni potencijal.
Robotska se kirurgija već odavno primjenjuje, a novitet su tzv. „nanoroboti“ koji patroliraju unutar krvnih žila i probavnog sustava. Programirani su da pronalaze i čiste mjesta aterosklerotskih suženja. Dodatno, umjetni organi ili zglobovi dobivaju se iz matičnih stanica, uz pomoć 3D printera ili bioprintera.
Umjetna inteligencija ima sve veći utjecaj na kvalitetu obrazovanja, a svaki učenik ima svog virtualnog mentora koji pridonosi razvoju individualnih talenata, sposobnosti i snova.
Mogućnost „dizajniranja bebe“, koja podliježe visokim etičkim standardima, u medicini se upotrebljava za eliminaciju autizma, Downovog sindroma ili teških tjelesnih deformacija.
Zahvaljujući dugotrajnoj primjeni reguliranih pravila ponašanja u prostoru, Hrvatska je međunarodno afirmirana kao zemlja očuvane prirodne okoline i visokokvalitetnog prostornog ambijenta, pa je s takvom dodanom vrijednošću iznimno privlačna za visokokvalitetna nekretninska ulaganja.
Hrvatska je uspjela očuvati svoj način života koji je čini privlačnom ne samo za turističke posjete već i za trajniji boravak i preseljenje obrazovanih mladih obitelji koje teže kvalitetnijem načinu života, u skladu s prirodom i po mjeri čovjeka.

U izradi scenarija sudjelovali su: Korado Korlević, prof. dr. sc. Kristijan Kotarski, akademik Igor Rudan, dr. sc. Iva Tolić, prof. dr. sc. Feđa Vukić, prof. dr. sc. Božo Skoko i prof. dr. sc. Zrinko Čustonja.